Kompozitor meseca – Georg Fridrih Hendl

Nastavljamo ciklus koji smo ovog marta posvetili Georgu Fridrihu Hendlu. U drugoj emisiji predstavićemo dela koja je Hendl pisao za kraljevsku porodicu: Muziku na vodi i Muziku za kraljevski vatromet. Pratićete interpretacije sa najboljih diskografskih izdanja objavljenih u protekle dve decenije.

Obimna orkestarska svita Muzika na vodi, prvi put je izvedena 1717. godine, kao prateća muzika tokom plovidbe kralja Džordža Prvog i njegove pratnje po reci Temzi. Hendlov biograf Mejnvoring smatrao je da je ovo delo pomoglo Hendlu da izgladi narušene odnose sa kraljem, ali istoričari pretpostavljaju da je Mejnvoring zapravo pomešao njihov odnos sa poljuljanim odnosima kralja i njegovog sina, princa od Velsa. Ovo putovanje na vodi, kojem upravo nisu želeli da prisustvuju princ i princeza od Velsa, bio je politički događaj, prvi u nizu ogranizovan kako bi kralj bio vidljiviji svojim podanicima. Stoga se čini da je Hendl, uprkos dobrom položaju koji je uživao među mlađim članovima kraljevske porodice, svojim delom želeo pre svega da istakne svoju odanost suverenu.

Kako bi bila pogodna za izvođenje napolju, Muzika na vodi napisana je za obiman orkestarski aparat, te je ovo prvo delo komponovano u Engleskoj koje je uključivalo i horne. Istoričari smatraju da su viđenja da je Muzika na vodi od početka bila osmišljena u tri svite, upitna. Naime, najstariji sačuvani izvori otkrivaju da su stavovi u De duru i Ge duru napisani bez preciznog redosleda i da su kombinovani međusobno. Sam redosled i odvajanje stavova po tonalitetima postala je praksa tek 30-ih godina 18. veka i prvi ju je upotrebio izdavač Volš, kada je Muziku na vodi u aranžmanu za instrumente sa dirkama objavio 1743. godine.

Predstavićemo svitu Muzika za kraljevski vatromet, koju je Hendl napisao po narudžbini kralja Džordža Drugog, za vatromet u londonskom Grin parku 1749. godine. Hendlova prvobitna namera bila je da ovo delo izvede obimni duvački orkestar koji je uključivao 24 oboe, 9 horni, 9 truba, 12 fagota uz tri seta timpana, ali je, pre nego što je dovršio partituru odlučio da redukuje broj izvođača i da deonice drvenih duvača duplira gudačkim deonicama. Delo započinje veličanstvenom uvertirom, koja predstavlja još jednu modifikaciju francuske forme u kojoj su početni, kratki ritmički pokreti zamenjeni himničnim melodijama, a alegro koji sledi dočarava borbu u kojoj dominaraju fanfare.

Autorka Jelena Damjanović

broj komentara 0 pošalji komentar